DOBOJ, DERVENTA, MODRIČA: HUMANITARNI KONCERTI ZA LIJEČENJE MATEJE RAILIĆ

Šestogodišnjoj Mateji Railić iz Dervente, koja je oboljela od leukemije, neophodna je pomoć humanih ljudi jer njeni roditelji nisu u mogućnosti da za dalje liječenje sami obezbijede novac.

Dio troškova liječenja djevojčice već snose njeni roditelji Renata i Mladen, a pokrenuta je i akcija prikupljanja pomoći jer samo jedna injekcija košta oko 3.000 evra, a za transplantaciju matičnih ćelija hematopoeze potrebno je najmanje 50.000 evra. 

Roditelji ove djevojčice mole humane ljude da pomognu u borbi za spas Matejinog života.
Mateja je rođena 2009. godine, učenica je prvog razreda, ali je školske dane morala zamijeniti bolničkim krevetom.

Djevojčica se trenutno nalazi na Odjeljenju dječije hematoonkologije Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske u Banjaluci gdje se liječi pod dijagnozom kasnog medularnog recidiva akutne limfoblasne leukemije.

S obzirom na dijagnozu bolesti, osim hemoterapije, kompletno liječenje podrazumijeva i transplantaciju matičnih ćelija hematopoeze.

Mateji se može pomoći uplatom novca na žiro-račun 5620058131039509 /Nosilac računa: Renata Railić/ i devizni račun IBAN: BA395620058131040285- partija 16143464 SWIFT BIC: RAZBBA22 NLB Razvojna banka Milana Tepića broj 4, 78000 Banjaluka, BiH.

Kontakt telefoni Matejine porodice su 065/939-799, 065/975-389, 065/999-086, 066/145-262

Na društvenim mrežama već je pokrenuta akcija s ciljem prikupljanja novca i animiranja što većeg broja stanovnika.

Humanitarni koncerti

U svadbenom salonu „Džungla“ 6. februara, od 19,00 časova  održaće se koncert izvorne muzike, a organizatori koncerta sav prikupljeni iznos novca uplatiće za liječenje Mateje.

U Derventi koncert će biti održan 12. Februara u Sportskoj dvorani, a dan kasnije humani ljudi koncert nastavljaju u objektu „Kalipso “ Modriča,  koncerti počinju u 19,00 časova.

Ljubitelji izvorne muzike imaće priliku da čuju i druže se sa brojnim izvornim grupama, a osjećaj da su pomogli liječenje djevojčice pratiće ih tokom čitavog života. Svi oni koji mogu i žele dolaskom na koncert, uplatom ulaznice i dodatnom donacijom novca čine neizbrisivi trag svojoj budućnosti.  Učinimo korak više da Mateja nastavi život!  

Medijski pokrovitelji koncerta su: Radio Džungla, Radio Bežlja i Regionalne novine Posavske novosti.

"Bog pomaže u onome što ne može da postigne čovjek".

„Budimo ljudi“

BOGOJAVLJENJE- "BOG SE JAVI- VAISTINU SE JAVI"

Dvadesettrogodišnji Zoran Vidović prvi je stigao do Časnog krsta na rijeci Ukrini u Derventi, što mu je treća uzastopna pobjeda u plivanju na Bogojavljenje. Osim Vidovića, za Časni krst su plivali Darko Milić /22/ i Zlatko Pazurević /21/. 

Vidović je istakao da se i naredne godine opet nada pobjedi, kao i da će biti više učesnika.

"Prve godine sam bio sam, druge su nas bila četvorica, a ove trojica. Lijep je osjećaj kada nas je više", kaže Vidović, koji ističe da je ovo za njega velika radost.

Više na portalu: www.posavskenovosti.com  

Samostalno - nezavisan preko tuđih leđa

Hoću da budem samostalan, nezavisan odbornik i poslanik, da imam uticaj i moć, da odlučujem i nikome ne odgovaram. Takvo ispoljavanje potreba  sve je prisutnije u našim lokalnim zajednicama.  

Iskreno,  nisam upoznao nekoga da je samostalno osvojio odbornički ili poslanički mandat. Ako nekim slučajem griješim, valjda će prvi grijeh  u Novoj godini brže da se prašta.

Taj sindrom izdvajanja iz mase valjda je radi ličnog interesa ili neke veće politike, jer ova mala politika, uz čiju pomoć su ušli u lokalne skupštine, premašile su „udružene“  pohlepe, pa valjda se bolje grabi samostalno.

Nakon kandidature u određenoj političkoj stranci, koristeći sve pogodnosti organizovanog djelovanja, najviše pojavljivanje sa stranačkim liderom lakše se obećava budućim biračima, jer i ako se šta ne ispuni od obećanog, najlakše je „otići iz jata“ i postati samostalan - nezavisan čovjek.

Zajedničke fotografije i izrečene političke ocjene, stavove, misli, nagovore i sve ono što ide u paketu da se protivnik ocrni, valjda treba brisati i zaboravljati. Oni će to nekako lakše, imaju dara i znanja, a šta mi obični smrtnici da činimo? Da budemo zaboravni, da se pravimo da ništa nije bilo, da imamo ponovo volje da slušamo, trpimo, da dopuštamo da iscrpe naše živote.

Kome treba iscrpljen birač, građanin, stanovnik koji je zaboravan, utučen u pojam, ponižen? Treba li kome?

Kada se istupi, onda se manje obećava, a više uživa u onim pogodnostima koje fotelja pruža ili obraz može da stvori. Ako i ima obraza nakon svega i ako je isti obraz namijenjen da proizvodi, a ne samo da troši. Pravdaju se da ne mogu učiniti mnogo, jer vladajući ne priznaju male, ali mali nedostaju kada veliki raspoređuju prioritete u zajedničkoj kasi.

Kažu neki da je moderno ugrađivanje, zajednička kuća je bolja od više kombinovanih cigli. Sve posleratno ugrađivanje nas je lijepo koštalo, neki su više puta ugrađivani, a neki, izgleda, moraće da se dograđuju, jer ako nas na istu foru uzmu ponovo - onda nam nadgradnja ne gine.

Nisam došao do saznanja da u okruženju neki političar štrajkuje što nije dobio platu ili paušal.

Čuo sam da se udaraju flašama i hvataju za „gušu“,  a da li su flaše bile prazne i „guša“ puna, teško je saznati. Valjda je prekipilo, a kada do toga dođe, obično miris nije fin. A kada odlazim, onda nek' se čuje da me stara ljubav više ne obavezuje.

Nisam još čuo da je poslanik ili odbornik nakon istupanja iz “rođene opcije„ otišao u crkvu da se ispovijeda. A što bi to činio, pitali bi? Pa ako se zaklinješ  na početku mandata, zašto ne reći zbog čega pod zakletvom praviš promjene i zašto si drugačiji od drugih.

To mi sve liči na kupanja u maloj bari, nakon čega onaj koji izlazi saopštava onima što ostaju ili hoće da dođu: „Ne u tu baru prljava je mnogo“. 

Ruku na srce, ima i onih koji još nisu ni počeli da rade, odnosno nema skupštinskih zasjedanja. Tjera se većina na nivou Republike, pa onda po lokalnim sredinama, mjesnim zajednicama. Tako ide i raspored funkcija i svega ostalog, a do birača dođu samo pred izbore. Takav je red, običaj ili tradicija naše političke kulture. Čast izuzecima, ali ovo nije za sve, ovo je za one drugačije političare.

Valjda ih je narod birao da zastupaju interese građana, a ne da podržavaju ne zasjedanje skupština i stvaraju podjele unutar svega što se različitost naziva.  Sad ko ima većinu to je opet druga tema ili, bolje opisano, ko se načelniku sviđa. Ne strepe da tuže svoju opštinu, svoj narod. Ne čine to u ime naroda koji ih je birao, već što im je zakon to omogućio, a zakon valjda prave izabrani.

Valjda i ovaj tekst neko pročita, nije plaćen i naručen, a da jeste, sigurno bi imao drugačiji sadržaj.  

Svako vam dobro u Novoj godini. Nastavljamo da pišemo, pratite slobodno je!