Ulazim u modernu, razvijenu, naprednu, poželjnu, očekivanu i
veoma blizu Evropsku uniju.
Kada budemo ulazili, biće to vjerovatno sa suzama u očima,
nedavno sam napisao, a sada - možda sam bio u pravu.
Sav nemar, neodgovornost, odnos različitih institucija i
pojedinaca svih naroda i narodnosti naše zemlje najbolje se oslikava na
graničnim prelazima.
Ambrozija i razne trave koje izazivaju alergiju i razne svrbeže
valjda dobro dođu da na granicama nema većih gužvi. Sramota je, ipak, trajna
čim se ugleda i osjeti. To govori o nama kakvi smo i zaista to što jesmo.
Valjda je kod nas uobičajeno da se trava ne kosi, smeće baca gdje se stigne,
zatrpavaju kanali i sve ostalo što jedan rod (ne)ljudski može činiti. To neki
čine, valjda, što misle da mogu tako ili što ih je sistem naučio.
I nisu ovo redovi ispisani samo zbog onih koji odlaze u tu
Evropsku uniju, već i za one koji dolaze ili, bolje rečeno, žele da ostanu
ovdje. Možemo li pričati o turizmu, o privlačenju stranih investicija, o svemu
što pričamo?
Kada će nakon prelaska granice u našu zemlju prvi utisak o nama
ostavljati osvjetljena ulica, uređena okolina, uređeni parking prostori?
Ovi što odlaze naučeni su preko novčanika da se ponašaju
odgovorno, jer svaki papir, neodgovorno ponašanje se kažnjava.
Srećom, sezona bujanja raznih trava prolazi, a plavo nebo će
uskoro da pokrije svu sramotu i neodgovornost pojedinaca.
Domaćini, ljudi koji drže do obraza, svoje dvorište uređuju bez
obzira na godišnja doba, u proljeće, tokom ljeta, jeseni ili zime. Oni to rade
stalno ne računajući hoće li ih neko hvaliti ili drugačije u javnosti
predstavljati. Domaćini to čine sa unutrašnjim zadovoljstvom zbog članova
porodice sa kojom dijele najčešće trenutke. Domaćini to ne čine zbog centralnih
vijesti, manje gledanih lokalnih televizijskih emisija, TV mreža ili raznih
portala.
Međutim, domaćinima bude drago kada ih neko primjeti, kada
osjete da njihovo ponašanje izaziva neki oblik poštovanja, ako već ne podršku,
jer u našoj zemlji gdje se nekada najviše lopata u rukama držalo, danas ljudi
bježe od lopate kao „đavo od krsta“.
I nije za svakog vlast, rekli bi stariji ljudi sa sela, a ni
miješanje masti tokom svinjokolja.
Na sreću nam ostanak i onima koji odlaze Evropsku uniju, nikada bližu i
nikada dalju.
Zar nije istinita ona da "Svijest naroda, određuje stanje u društvu". Dakle kakvi smo, tako nam je. U ovom slučaju kakvi smo, tako je i oko nas. Evo jedan primjer koji možda nema veze sa ovim člankom, ali koji ima dodirnih tačaka i koji je mene frapirao.
OdgovoriIzbrišiOvog ljeta kada je bilo u centru folklorna smotra ili tako nešto bila je i velika gužva. I tako stojim na parkingu pored crkve, tačno pored igrališta sa spravama za djecu. U jednom momentu jedna žena (50-tih godina), vodi jednu malu curicu (2-3 godine) da piški tačno u prostor gdje se svijeće pale. Prvo nisam bio svjestan da li sanjam ili je realnost. Kada sam povikao halo, dobio sam samo onaj osmjeh koji ti govori da imaš posla sa debilom. Dijete naravno ništa nije krivo, ali očigledno je da se u "finom duhu" odgaja.
Poenta priče je da svi od sebe moramo krenuti i svaki građanin mora biti komunalni policajac, dakle savjesni građanin koji misli ne samo na sebe, već i na druge (na zajednicu i državu generalno).
Bravo Simiću ovaj tekst je jako dobar i izvini što sam ovako komentarisao ali eto izazvao si ovakvu reakciju u meni.
Pozdrav.
Hvala i Vama na komentaru. Da, upravo "svi od sebe moramo krenuti", potrebno je vremena da se stare navike izmjene.
OdgovoriIzbrišiLp